Основни подаци о мени

понедељак, 21. новембар 2016.

Sama u hotelu ..

Cinjenica da takav razvoj dogadjaja nisam planirala, sve je doslo spontano i pocelo cesto da se ponavlja. A to je onaj osecaj- sama u hotelu.
Hoteli su razni, uglavnom dobri, nekad odlicni, nekad na granici podnosljivosti ali osecaj je uvek slican, ta bliskost sa situacijom.
Kad zavrsim obaveze, ostajem tu, sama sa sobom, da se resetujem od svega. Prvo lagano raspakivanje, pa dugo stajanje pod vrucim tusem i nezaobilazno gledanje kroz prozor. Dozivljaj tog grada cistom observacijom u tisini.

U nekim pesmama taj osecaj je opisan kao nesto tuzno, strasno ali meni ne. Slagala bih kad bih rekla da mi je taj osecaj na bilo koji nacin odbojan, cak sta vise. Za mene je to cvrsto tlo pod nogama, osecaj "biti svoj na svome", relaksirajuci dasak slobode koji je samo moj.

U svemu tome, postala sam strucnjak za brzo utvrdjivanje svih bitnih detalja boravka u nekom hotelu. Dovoljan mi je brz, letimican pogled da utvrdim kakvo je njegovo tacno stanje. 

I na kraju dana, uvlacenje u suskavu posteljinu i paljenje televizora, namestanje sata za sutra. 

Da, volim hotele i mislim da je ta ljubav obostrana ...:)



субота, 9. април 2016.

Prolece @ ....


Ima nesto u osecaju koje ti daje prolece. Cak i kad je kisno i mracno, inspiracija je ipak tu. Nagovestaji nekih drugih frekvencija, nekih drugih svetova. Sve reaguje na tu energiju, neminovno.
Volela bih kad bih mogla videti sve te tokove energije, tu simbiozu prirode, coveka i Univerzuma. Htela bih strgati sa sebe sve okove kao posledice nametnutih vestackih misljenja. Htela bih osetiti slobodu na svim nivoima, osloboditi svoj um svih nakacenih parazitskih stavova i verovanja. 

Prolece budi nostalgiju. 

Nikad nije dovoljno posmatranja tog zivota koji se budi, tog zelenila i sarenila najrazlicitijih boja kako se sire. Svaka celija se ponovo napaja, oseca se mladom. 

I zato, otvaram se potpuno i upijam tu raskos energija, boja i mirisa, zahvalna na toj lepoti...
O da, sve je tako lepo, tako nostalgicno a secanje na tebe mu daje onaj zavrsni sjaj.

I sad, prolecna kisa razmislja da li da padne, sa radija se cuje odlicna muzika, napolju se igraju deca a ja nastavljam tamo gde sam stala ....


M r a v i nj a k ...

Podsvest je cudo. Naizgled niotkuda, vratilo mi se secanje na detinjstvo kad smo, kao i sva deca, bili povremeno nestasni, pomalo i zlocast...