SUDBINA PLEMENITOG DRVETA
Hlorofil kulja u strasnom metežu.
Odstranjen sobom, iscrpljuješ koren
cvetajući onima koji će da režu
upravo to ( zašta si stvoren).
Iznutra skresan, prohodne srčike,
turobno tuliš tupi bol nagote,
samotan i gluv od zelene vike
i ploda što vrišti od sramote.
Još koji trenutak i ode nam leto.
Nevin će plod podzemno da visi.
Hrabriće truljenjenjem koren što, eto,
drsko prehranjuje ono što nisi.
Jer ..
Mada divan, prerastaš u svadju,
pospanih radnika za drvnu gradju.
Slobodan Vekic
Нема коментара:
Постави коментар